Ceterinfanophobia - strah od tuđe dece

(reč izvedena iz: ceter-drugi; infans-dete)

 

            Ovaj povremeni strah napada celokupno društvo: one koji su sami, koji su u braku, one bez dece, one sa decom... Trebalo bi takođe reći kako nije moguće patiti od ceterinfanofobije zbog vlastite dece, ona su besprekorna i od njih ne treba strahovati. Od njih može da strahuje neko drugi. To je glavna osobina podvojenosti ceterinfanofobije: tuđa deca su nepristojna, vaša su samo živahna, tuđa deca nanose teške telesne povrede, vaša se samo vole igrati malo grublje. I tako dalje. Oni koji od ove fobije pate se često mogu prepoznati po ukočenom osmehu, koji nose poput oklopa protiv napadnog sedmogodišnjaka koji je upravo rekao nešto bolno i istinito o njima.

 

Parensophobia - Strah od roditeljstva

(reč izvedena iz: parens - roditelj)

 

            Većina ljudi ne zna da ta fobija postoji dok ih same ne zadesi. Nekada se ne pojavi  čak ni godinu dana nakon rođenja njihovog "malog anđela", a onda sasvim iznenada, BUM, i tu je. Uobičajene misli uključuju: "Čekaj malo, nisam dovoljno zreo/la da učinim pravu stvar za ovo malo stvorenje, nisam dovoljno razuman/na da ga čuvam od nevolje, nisam odrastao/la. Kao i kod većine bolesti, žene su joj daleko više dorasle nego muškarci. Žene misle: "Čudno" u trajanju od samo nekoliko sekundi i onda zaborave na to. Kod muškaraca se ta fobija često može zameniti i sa krizom srednjih godina, a zapravo nekad i jeste kriza srednjih godina. Klasični muški parensofob obično će svoju bebu u korpi pokušati nositi svuda sa sobo: u teretanu, prodavnice, kafiće, itd. Lekari ne znaju šta je to šta može da izleči parensofobiju. Sve što znaju jeste da se nešto dogodi i jednog dana je jednostavno nema.

 

Holusophobia - Strah od povrća

(reč izvedena iz: holus-povrće; diabolus-đavo)

 

            Ova bolest obično počinje u detinjstvu i često je aktivira situacija u kojoj roditelji teraju dete da pojede pun tanjir hrane zelene boje. Ponekad ta zgoda može proći bezazleno. Međutim, ako je u pitanju povrće vrste holus diabolus (koje uključuje kupus, spanać, švedsku repu, itd) dete može ostati s dugoročnim, iako potencijalno izlečivim, slučajem holusofobije. Začuđujuće, holusofobija ne sprečava osobu da postane vegetarijanac. Zabeleženo je nekoliko slučajeva, često kod studenata, koji su izgleda preživljavali na dijeti od pomfrita (za većinu holusofoba krompiri se ne svrstavaju u povrće), pasulja i prepečenca.